„Mikrofinova škola badmintona“ je zajednički projekat Badminton saveza BiH i „Mikrofin“d.o.o. osmišljen u želji da se kroz promociju i treniranje takmičarskog badmintona što veći broj školske djece uključi u aktivnosti koje su od značaja za njihovo zdravo odrastanje i pravilan psihofizčki razvoj.
Projekat podrazumijeva: nabavku i doniranje opreme školama, obuku trenera i naknadu za njihov rad, redovne treninge najmanje dva puta sedmično i organizovanje takmičenja, a realizuje se kao VANNASTAVNA AKTIVNOST u okviru škole i namjenjen je djeci koja pohađaju školu u kojoj je projekat zaživio. Kao i sve druge vannastavne aktivnosti koje se realizuju u školama i ova je dostupna svima bez bilo kakve naknade. Obaveza škole je da obezbjedi određen broj termina u školskoj sportskoj dvorani.
Decenijama su na našim prostorima škole bile epicentar svih važnih dešavanja kada je u pitanju populacija školske djece i omladine. Čitav niz različitih aktivnosti uobličenih u sekcije koje su vođene od stručnih i edukovanih lica su okupljale mnoštvo učenika. Lica koja su vodila te sekcije su dobijala naknadu za svoj rad a sistem je obezbjeđivao neophodna pomagala za realizovanje aktivnosti.
Ovakav pristup je za posljedicu imao veću mogućnost uticaja na pravilan odgoj i ukupan razvoj djece zbog činjenice da su ona jedan veći dio svog vremena izvan kuće provodila u prostorima koji su njima primjereni, uz prisustvo lica koja im pomažu da otkriju i razviju svoje talente i sposobnosti, ujedno pazeći da njihovo ponašanje bude u okvirima pristojnog i civilizovanog.
Škole su bile nepresušno vrelo talenata koji su, otkriveni upravo kroz aktivnosti u školama, nastavljali svoj razvoj u sportskim klubovima, muzičkim i plesnim ansamblima, izrastali u sjajne književnike, fotografe i mnogo toga još.
U promjenjenim društvenim okolnostima u kojima su nestale mnoge institucije iz prethodnog sistema koje su za zadatka imale brigu o djeci i omladini, teret je u ogromnoj mjeri prebačen na porodicu, tj. roditelji su ti koji nose najveći dio tog tereta. Škole i dalje nastoje da ponude različite vannastavne aktivnosti, no njihova realizacija je znatno otežana zbog nedovoljnih raspoloživih sredstava.
U ovako teškoj i nepovoljnoj ekonomskoj situaciji u kojoj je velika većina naših ljudi osuđena na borbu za ostvarivanje osnovne egzistencije došlo je do nagle stagnacije interesovanja djece za ove izuzetno važne aktivnosti.
Čak i u znatno povoljnijim ekonomskim uslovima država i njene institucije bi teško mogle obezbjediti sva neophodna sredstva za zaista dobro organizovane vannastavne aktivnosti.
Upravo zato je neophodno pronalaziti nove načine da se u najvećoj mogućoj mjeri stvore uslovi i otvore mogućnosti da se što veći broj djece veže za škole i poslije završetka nastave upravo kroz kvalitetno osmišljene programe koji će privući njihovu pažnju, ali ujedno i otvoriti neke nove perspektive u životu.
„Mikrofinova škola badmintona“ je jedan od modela koji bi, masovno primjenjen, u različitim oblastima, sigurno značajno pomogao da se poveća broj vannastavnih aktivnosti u školama koje bi bile realizovane na visokom nivou, a bez dodatnog opterećenja budžeta ministarstava i škola.
Da bi se ovakvi projekti realizovali u školama, trebalo bi postaviti jasna pravila i regulisati odnose između ministarstva prosvjete/škola i onih koji su spremni investirati u podizanje opšteg kvaliteta života naše djece. Sponzori takvih projekata bi imali benefite kroz promociju vlastitog imena/brenda, a kao stimulans da se što veći broj ozbiljnih pojedinaca i kompanija uključi u ovakav vid društvenog djelovanja, trebalo bi razmisliti o određenim olakšicama (poreskim i nekim drugim koje se odražavaju na uspješnost poslovanja).
P.S.
Vremena su teška. Sebičnost i posvećenost vlastitim interesima nekima kratkoročno donosi određene prednosti. No, nerješavanje svega onoga što je od zajedničkog interesa, nepridonošenje stvaranju uređenog, civilizovanog društva zasnovanog na ispravnim moralnim načelima, prije ili kasnije se reflektuje na sve. Naša svakodnevnica obilježena čitavim nizom negativnih pojava i ekscesa u koje su uključena naša djeca. Alkoholizam, narkomanija, maloljetnička prostitucija, kriminal, sve to je to dio naše surove realnosti. Možemo se praviti da to nevidimo jer se još uvijek ne dešava nama, ali to neće nestati samo od sebe i nema garancije da neće zakucati na bilo čija vrata. Sat otkucava, neke smo generacije izgubili propuštajući da im omogućima odrastanje na principima i vrijednostima modernog, demokratskog, civilizovanog društva. Luksuz da i nadolazeće generacije odrastaju tako jednostavno sebi nemožemo dozvoliti. Ili ćemo djelovati sad, zajedno i organizovano, ili ćemo potonuti toliko duboko da će povratak na površinu biti gotovo nemoguć.
Već gotovo dvadeset godina ponašamo se kao da je neko objavio konkurs za najveće budale u Evropi, a mi se sistematski trudimo da pobjedimo. Vrijeme je da se trgnemo, jer sasvim sigurno da imamo potencijal, prije svega ljudski, i dovoljno kvaliteteta da pokrenemo stvari u pravom smjeru.
Decenijama su na ovim prostorima nicali i odgajani talenti, ne samo sportski, koji su bili sposobni da zadive čitav svijet. I danas su oni tu među nama, ali mi u svojoj površnosti, lošoj organizovanosti i indolentnosti propuštamo da ih primejetimo. To se mora promjeniti! Sa sposobnim ljudima na odgovarajućim pozicijama i društveno odgovornim pojedincima i organizacijama mi imamo snage da mijenjamo naše društvo nabolje. I više nije pitanje hoćemo li i možemo li. Jednostavno MORAMO!
